Samo onaj tko je imao avanturu života vani, zna kako miriše Hrvatska


Samo onaj tko je imao avanturu života vani, zna kako miriše Hrvatska. Većina ostalih to bogatstvo udiše zdravo za gotovo. Usuđuju se i ne primijetiti ga. Kročiti u inu metropolu svakodnevnice, nakon godišnjeg odmora u Hrvatskoj, emocionalni je izazov. To nešto što se ne može otresti ili iščupati, smjesti se u dno prsnog koša. Nije da boli. Do dana je. Nekad je teže, a nekad je ispod nataloženih životnih smicalica pa k'o fol nije tu. Nekad jednostavno ne da disati. Ništa nam neće probuditi uspomene kao miris. I ne samo uspomene, već i emocije koje su povezane s tim uspomenama. Ispred moga Grada, ima jedan otok. Od davnina je to otok koji fino miriše, nisu ga bez razloga nazvali Lokrumom. Mirisao je i Benediktincima i nesretnom Maksimilijanu. Kada, kao dijete, tu naučiš plivati ili kada se s prijateljima igraš i smiješ paunima ili kada sa simpatijom šetaš puteljcima; ti na Lokrumu udišeš mirise sreće. Svaki posjet otoku, za mene je povratak sreći. Povratak u djetinjstvo. Povratak u ljepotu jednostavnosti. U svakodnevnici, lišenoj mirisa moga otoka, nostalgija me probudila. Ideja je reciklirana; ako ja ne mogu otoku, otok može doći k meni. Oduvijek sam, kao ljubitelj svijeća, bio u neumornoj potrazi za onom savršenom. Spoznaja da sam sebi mogu napraviti svijeću, koja će atmosferu mog otoka prenijeti u moj dom, je bila fantastična. Od nostalgije do poslovnog poduhvata nije prošlo puno vremena. Da sve to ne ostane u fazi strastvenog hobija, pobrinuli su se i moji bližnji koji su, osim sto su bili podrška, stručni savjetnici i naravno, žestoki kritičari; uvijek tražili svijeću više. Počelo je s Lokrumom, a nastavlja se sa Hvarom, Rabom i Brijunima. Svaki otok je jedinstven te ostavlja jedinstveni mirisni utisak koji je dalje pretočen u jedinstvenu mirisnu svijeću. Moje svijeće su mirisno putovanje Hrvatskom i svaka svijeća ima svoje koordinate koje vas vode na tom putovanju.

You Might Also Like

0 Comments