Samo onaj tko je imao avanturu života vani, zna kako miriše Hrvatska. Većina ostalih to bogatstvo udiše zdravo za gotovo. Usuđuju se i ne primijetiti ga.
Kročiti u inu metropolu svakodnevnice, nakon godišnjeg odmora u Hrvatskoj, emocionalni je izazov. To nešto što se ne može otresti ili iščupati, smjesti se u dno prsnog koša. Nije da boli. Do dana je. Nekad je teže, a nekad je ispod nataloženih životnih smicalica pa k'o fol nije tu. Nekad jednostavno ne da disati.
Ništa nam neće probuditi uspomene kao miris. I ne samo uspomene, već i emocije koje su povezane s tim uspomenama.
Ispred moga Grada, ima jedan otok. Od davnina je to otok koji fino miriše, nisu ga bez razloga nazvali Lokrumom. Mirisao je i Benediktincima i nesretnom Maksimilijanu. Kada, kao dijete, tu naučiš plivati ili kada se s prijateljima igraš i smiješ paunima ili kada sa simpatijom šetaš puteljcima; ti na Lokrumu udišeš mirise sreće.
Svaki posjet otoku, za mene je povratak sreći. Povratak u djetinjstvo. Povratak u ljepotu jednostavnosti.
U svakodnevnici, lišenoj mirisa moga otoka, nostalgija me probudila. Ideja je reciklirana; ako ja ne mogu otoku, otok može doći k meni. Oduvijek sam, kao ljubitelj svijeća, bio u neumornoj potrazi za onom savršenom. Spoznaja da sam sebi mogu napraviti svijeću, koja će atmosferu mog otoka prenijeti u moj dom, je bila fantastična. Od nostalgije do poslovnog poduhvata nije prošlo puno vremena.
Da sve to ne ostane u fazi strastvenog hobija, pobrinuli su se i moji bližnji koji su, osim sto su bili podrška, stručni savjetnici i naravno, žestoki kritičari; uvijek tražili svijeću više.
Počelo je s Lokrumom, a nastavlja se sa Hvarom, Rabom i Brijunima. Svaki otok je jedinstven te ostavlja jedinstveni mirisni utisak koji je dalje pretočen u jedinstvenu mirisnu svijeću. Moje svijeće su mirisno putovanje Hrvatskom i svaka svijeća ima svoje koordinate koje vas vode na tom putovanju.
Tags:
Natalio