Imperij započinje opisom sovjetske okupacije autorova rodnog grada u istočnoj Poljskoj 1939., a kulminira, 50 godina kasnije, putovanjem dugim više od 6000 kilometara koje ga vodi od Kremlja do napuštenog gulaga Kolima, od rudarskog štrajka u području arktičkoga polarnog kruga do pogibeljne vožnje autobusom kroz ratne zone na području Kavkaza. Pišući o međuetničkoj mržnji, vjerskom fanatizmu, pasivnosti i paranoji, koji su duboko obilježili dvije generacije istočnih Europljana, Kapuściński je komponirao simfoniju za carstvo koje se urušava – djelo koje povijest prevodi u nade i patnje ljudi osuđenih da je prožive.