Rodaan Al Galidi: Dvije deke, tri plahte

Ovo je priča o iračkom izbjeglici. Zove se Samir Karim, ali to nije važno jer to nije njegovo pravo ime. Rođen je 1. srpnja, ali to nije njegov pravi rođendan. Živi u nizozemskome centru za tražitelje azila, ali ni to nije važno, jer svi su prihvatni centri isti. Ili nisu? Samir Karim upoznat će vas s pet stotina imigranata koji čekaju da im nizozemske vlasti dadu dozvolu boravka. Dok je ne dobiju, ne smiju raditi. Ne smiju se školovati. I ne smiju izostati s jutarnjeg prijavka. Neki čekaju tri, neki sedam, neki šesnaest godina; neki su u međuvremenu ondje umrli, a neki se rodili. Nitko od njih ne zna koliko će čekanje još trajati, ni kako ga skratiti. I premda su vrata centra otvorena, vanjski je svijet za njih zatvoren. Ovo nije priča o iračkom izbjeglici. Ovo je priča o svim izbjeglicama, i o Europi u kojoj su protokoli i papiri važniji od ljudi. O Nizozemskoj i njezinim stanovnicima. Rodaan Al Galidi ispričao ju je glasom čovjeka koji se zna smijati. Jednostavno i toplo. Da se lako čita i teško zaboravlja. Rodaan Al Galidi (Irak, 1971.) nizozemski je pisac i pjesnik iračkog podrijetla. Studirao je građevinu kada je emigrirao iz Iraka da bi izbjegao vojnu obvezu. Od 1998. godine živi u Nizozemskoj. Budući da je dugo čekao azil koji je tražio, pa se nije mogao formalno obrazovati, nizozemski je jezik naučio sam, a danas na tome jeziku i piše. Dosad je objavio šest romana i devet zbirki poezije. Roman De autist en de postduif (2009.) priskrbio mu je Nagradu Europske unije za književnost 2011. godine. Njegovo posljednje djelo, Holland, objavljeno je 2020. Roman Dvije deke, tri plahte (2016.) nizozemski je bestseler i njegov dosad najuspješniji roman.