Novi roman proslavljene ruske autorice Guzel Jahine, Ešalon za Samarkand, bavi se
još jednom u Rusiji „nepodnošljivom temom“: razdobljem velike gladi. Radnjom
smještenom u dvadesete godine 20. stoljeća, dok Sovjetskim Savezom još bukti
građanski rat između crvenih i bijelih, a u kojem će, kako utvrđuje jedan od likova,
„tek doći“ vrijeme komunizama, Jahina razotkriva dijelove sovjetske prošlosti koji su u
posvemašnjem neskladu sa slikom što ju je Sovjetski Savez htio o sebi odaslati u
svijet. Naime, oskudica je bila izazvana raskulačivanjem ruskih seljaka i dirigiranim
oduzimanjem hrane, kojom se opskrbljivala vojska, dok je stanovništvo, osobito u
Povolžju, masovno umiralo od gladi.
Kritiku pljačke uime države autorica je spretno umotala u avanturu: pustolovno
putovanje vlakom koji evakuira pet stotina djece iz glađu pogođena Kazanja u
Samarkand, pod vodstvom zgodna i sposobna oficira Dejeva i naizgled hladne i
bezosjećajne komesarke Bijele. No ispod romantična celofana Jahina uvjerljivo
prikazuje potresne sudbine ruske siročadi, gladi i posvemašnje bijede. Utemeljen na
svjedočanstvima ondašnjih socijalnih radnica, poput „majke čuvaške djece“, Ase
Davidovne Kaljinjine, koja je i sama od smrti spasila više stotina djece, te na
raznovrsnim povijesnim izvorima, roman je primjer svojevrsne terapijske literature i
ogledni primjerak povijesnoga romana, u kakav bi se valjalo ugledati. Putujući kroz
sovjetske republike, Jahina opisuje ono o čemu se u Rusiji nije smjelo – a ni danas
nije poželjno – govoriti, i suočava čitatelja s nepreboljenim traumama prošlosti.
No optimizam koji se provlači kroz cijelu knjigu, neopisivo simpatični likovi djece i
njihovih spasilaca, „akcijske“ scene te pasaži opisa krajolika sjajno kontrapunktiraju
temi s kojom se autorica uhvatila ukoštac. Na romanu je pečat jasno ostavilo Jahinino
scenarističko iskustvo, zbog kojega se roman čita kao što se gleda vizualno impresivan
i napet avanturistički film. Ešalonom za Samarkand hrvatski će se čitatelj usto
provozati vremenima i predjelima Sovjetskoga Saveza za koje možda i nije znao, a od
kojih su neki – poput Aralskoga jezera – do danas gotovo nestali. Maestralan prijevod
potpisuje Tatjana Radmilo.