Uz snažne poruke završio 16. Festival tolerancije

Završilo je 16. izdanje Festivala tolerancije. Bundek je unatoč toplinskom valu u četiri dana posjetilo više od 5.000 posjetitelja. Publika, oduševljena izborom filmova, tražila je mjesto više, a smijehom kroz suze i snažnim pljeskom odobrila je gotovo svaki filmski naslov (41) na programu od kojih su mnogi nagrađeni relevantnim nagradama. Atmosferu ovogodišnjeg festivala posebno su užarili koncerti Elementala i Ljetnog kina koji su rasplesali publiku i dodatno oplemenili atmosferu u parku i uz jezero Bundek, a nadogradnja festivalskoga programa sa stand upom objeručke je prihvatila publika. Glazbenim odabirom poslane su poruke tolerancije, a tako je bilo i zadnji festivalski dan na Bundeku. Obilježili su ga odlični koncerti Balkan Zoo & Nine Ćorić i Marina Orsag DJ set, ali i sjajni filmski naslovi. Održan je i treći Tolerance Talk na temu “Gdje je nestao čovjek? - posljednja svjedočanstva o holokaustu”. Organizatori su primili brojne poruke pohvala publike, a neke od njih vam prenosimo: „Simply the Best“, „najbolji festival u gradu“, „Festival tolerancije trebao bi biti svaki tjedan“, „Apsolutno nam ovo treba“... U kinu Amfiteatar u 18.30 održane su projekcije kratkometražnih i dugometražnih filmova, mahom uvrštenih, ali i nagrađivanih na svjetskim filmskim festivalima. Pakistanski film redateljice Seemab Gul, “Pješčana oluja” govori o djevojci Zari koja je zatečena između manipulativnog ponašanja svog virtualnog dečka i želje da iskusi ljubav pod svojim uvjetima. Kratkometražna drama “Ala kachuu - uzmi i bježi” prati glavnu protagonisticu u glavnom gradu Kirgistana koju otme grupa mladića i odvede u zaleđe. U 19.30 na rasporedu je bio “Veliki šamari” osamnaestominutna priča o ranom odrastanju koje je drečavo toliko koliko je i poetično. Nešto kasnije u kinu Amfiteatar mogli ste pogledati “Teritorij”, dokumentarac Alexa Pritza, koji pruža impresivan pogled s terena na neumornu borbu autohtonoga naroda Uru-eu-wau-wau protiv sve većeg krčenja šuma koje provode ilegalni doseljenici i udruga neautohtonih farmera u brazilskoj Amazoni. Kino ″Sve se mijenja″ donio nam je četiri dugometražna filma. “I miševi idu u raj” Denisa Grimmová, dokumentarni film “Još sam ovdje” koji slavi izvanrednu Ellu Blumenthal koja se na proslavi svoga 98. rođendana otvara bliskim prijateljima i obitelji o preživljavanju tijekom holokausta, glazbeni film “Kćeri” gdje se projekciji filma pridružila jedna od producentica Tabs Breese koja je u razgovoru s Boškom Piculom istaknula kako je oduševljena i festivalom i organizacijom. Rođena Londončanka, koja živi u Los Angelesu, već nekoliko godina posvećena je je ključnim društvenim temama, a film Isabel Castro „Kćeri“ počeo je radom mladih glazbenica, a zapravo analizira i zaokružuje položaj latinoameričkih imigranata, odnosno takozvanih „undocumented families“ u kojima djeca imigranata za razliku od svojih roditelja, jer su rođeni u Americi, imaju dokumente. Dokumentarcem “Speer ide u Hollywood” zatvoren je 16. Festival tolerancije gdje je jedan od Hitlerovih najbližih pouzdanika i njegov glavni arhitekt Albert Speer bio najviše pozicionirani nacist sa suđenja u Nürnbergu koji je pošteđen smrtne kazne. Festival tolerancije već punih 16 godina govori o temi revizionizma te je u posljednjih 13 godina održao gotovo 100 svjedočanstava preživjelih tijekom holokausta kao i predavanja inozemnih stručnjaka za učenike osnovnih i srednjih škola te fakulteta. Više od 40.000 mladih prošlo je kroz programe edukacije o holokaustu koje kontinuirano održava Festival. U skladu s tim, nakon projekcije filma “Još sam ovdje” održan je i zadnji ovogodišnji festivalski Tolerance Talk, na temu “Gdje je nestao čovjek? - posljednja svjedočanstva o holokaustu” u suradnji s Nacionalnom kontakt točkom programa Unije Građani, jednakost, prava i vrijednosti koja djeluje pri Uredu za udruge Vlade RH. Moderirala je novinarka na HRT-u Jasmina Popović, a sudjelovali su dr.sc. Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, Željka Markulin, predstavnica Nacionalne kontakt točke programa Unije Građani, jednakost, prava i vrijednosti, Ured za udruge Vlade RH, dr.sc. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja i Dario Špelić, urednik na HRT-u. U sklopu razgovora Željka Markulin predstavila je i novi program Europske unije: Građani, jednakost, prava i vrijednosti (CERV) 2021. – 2027., najveći program u povijesti Europske unije namijenjen promicanju i zaštiti vrijednosti Unije: antisemitizma, temeljnih prava, zajedničke europske povijesti, demokracije, vladavine prava, transparentnosti i dobrog upravljanja. “Postoje mnogi natječaji na koje se mogu prijavljivati ključni sudionici koji se bave ovom tematikom kako bi se održalo sjećanje na žrtve holokausta, promišljalo o uzrocima totalitarnih režima i kako bi se održala rasprava o toj temi”, rekla je Željka Markulin. Dr.sc. Boris Jokić istaknuo je da su svjedočanstva ljudi koji su preživjeli masovne zločine iznimno važna. “Svjedočanstva su ono što suhoparnim činjenicama može dati emociju koja je iz perspektive mladih vrlo važna. Naime, mnogi mladi ljudi nisu čuli za holokaust. Za organizirana ubojstva manjina. Mnogi i kad čuju, ne vjeruju. Zato mislim da je snimanje ovakvih filmova važno ne samo zbog pobuđivanja emocija nego i da vidimo da se iz takvih situacija može izići kao pobjednik, da se može postati boljom osobom.” Dario Špelić citirao je francuskog filozofa fizičara Blaisea Pascala koji je rekao da priznaje samo onu povijest čiji se svjedoci daju zaklati. “Dakle, dok su ljudi koji nečemu svjedoče još uvijek živi to zvuči uvjerljivo i žestoko, kada dođemo do pisanog izvora, stvari blijede. Pa se postavlja pitanje, može li nas povijest ičemu naučiti? Dubravka Brezak Stamać također se osvrnula na film o Eli Blumenthal: “Sam naslov filma “Još sam tu” puno govori. Da, Ela Blumenthal je još tu, ali što će biti kada nje više ne bude? Tko će govoriti o ovome? Jako je osjetljivo pričati s djecom o nasilju i mislim da im se ovakvim filmovima može pristupiti na najbolji način.” Posjetitelji i gosti festivala složni su da se upravo kroz kulturu, filmove, glazbu i edukaciju najbolje osvještava pitanje tolerancije, kao i razlike i sličnosti koje nas kao ljude vežu. Stoga se ova priča nastavlja i veselimo se sljedećem izdanju Festivala tolerancije.