Vatrena stihija kao i tijekom mnogih ljeta u našoj povijesti, nije iznenadila nikoga niti
ove godine dok „hara“ našom obalom. U susjednoj Sloveniji kao i ostalim državama
u EU-u tek se prebrojava materijalna šteta koja je nastala velikim požarima, no kod
nas katastrofalne posljedice koje vatra ostavlja ljetna su svakodnevica. Ove godine
posebice jer su vezane uz periode dugotrajne suše koje utječu na pojavu požara
znatno češće i brojnije nego inače. Prema izvješću o požarima Europskog
informacijskog sustava za šumske požare (EFFIS) o požarima u 2021. godini na
razini EU opožareno je 500 566 ha površine i to većinom u periodu srpnja i kolovoza.
Također, opožarene su i zaštićena Natura 2000 područja sa gotovo 1/5 udjela (102
568 ha) u opožarenim površinama.
S obzirom na količinu i intenzitet požara Europski informacijski sustav za šumske
požare predviđa da bi ova godina mogla biti čak i gora od 2017 godina koja drži
neslavni rekord godine sa najvećom opožarenom površinom u Europi ikada.
Međutim, bitno je naglasiti da promjene u globalnom okolišu ne idu na ruku
smanjenju broja požara jer povećanjem temperature i sušnih perioda u budućnosti
se može računati na povećanje izazova u gospodarenju rizikom od nastanka požara
na određenom području. Bitno je stoga posebnu pažnju posvetiti kvalitetnom
planiranju okoliša te nabavci i prostornom rasporedu opreme za gašenje požara –
upozorava prvi hrvatski doktor za drveće Fran Poštenjak.
U ovim požarima najviše stradavaju crnogorične vrste stabala, iako ni bjelogorica
nije pošteđena pogotovo degradirani stadiji makije.
Svakako možemo razdijeliti ugroženost vrsta ovisno o ekološkim (ponajviše
klimatskim) osobinama prostora. U panonskom dijelu najugroženije vrste su smreka i
borovi (crni i bijeli bor), u dinarskom području, iako kao rijetka pojava, požar najviše
šteti smreci, borovima i jeli. Mediteran možemo podijeliti na submediteranski i
eumediteranski dio. U oba područja pojava šumskih požara nije rijetkost dapače oni
su sastavni elementi navedenih prostora kada nastanu prirodnim putem. U
submediteranu najviše stradavaju kulture crnog bora i horizontalnog čempresa dok
na području eumediterana su gotovo podjednako ugrožene crnogorične sastojine i
kulture (osobito alepski, brucijski, dalmatinski crni, primorski bor, a najmanje pinija te
horizontalni i vertikalni čempres, borovice) i uglavnom degradacijski stadiji sastojina
vazda zelene bjelogorice (crnika, oštrika divlja maslina, lovor, rogač, tršlja, hudika,
mirta, zelenika, obična planika, krkavina, vrijes, bušin, ružmarin, kadulja, smilje –
analizira Fran Poštenjak, mladi poduzetnik iz Jastrebarskog i vlasnik tvrtke
Arboring.Naglašava i kako u požarima ne nastaje šteta samo nad nadzemnim objektima, već
stradava i površinski organski ostatak te mikroflora i fauna u tlu koja je izrazito važna
za normalno kruženje materije.
Problem sa oštećenjem tla vidljiv je u brojnim primjerima pokušaja ozelenjivanja
degradiranih površina a i istraživanja su pokazala da, upravo zbog nepostojanja
mikroflore i mikrofaune u tlu organski ostatak- lišće i grančice, ne ulazi u proces
razgradnje čime čitav sustav postaje neodrživ. Vrijeme regeneracije ovisi o vegetaciji
kojom se sanira opožarena površina, samom stupnju oštećenja zemljišta prilikom i
nakon požara te kvalitetom staništa, a često iznosi i nekoliko desetaka godina –
ističe mladi poduzetnik Fran Poštenjak.
Najbolja zaštita od požara su planiranje i prevencija kako prostora tako i resursa za
gašenje požara. Postoje učinkovita rješenja koja se mogu relativno lagano uklopiti u
prostor oko naselja kako bi se smanjila ugroza ljudi i imovine od požara.
Kao jedan korak u tome je potrebno educirati ljude o karakteristikama važnijih vrsta
stabla, širenju požara i važnosti šuma općenito. Primjerice, alepski bor Pinus
halepensis L. kao pionirska vrsta na području Mediterana odličan je izbor, ali samo
kako bi pripremio stanište za tzv. klimatogenu vegetaciju kao što su na primjer hrast
crnika Quercus ilex L. ili hrast medunac Quercus pubescens Willd. Također, alepski
bor sadrži dosta smole i eteričnih ulja te time lakše gori u odnosu na navedene
hrastove. On spada u grupu pirofita što znači da se dobro obnavlja na staništima
nakon požara, ali prilagodba kojom raspršuje češere negativno utječe na širenje
požara – naglašava prvi hrvatski doktor za drveće.
Najveći problem prilikom širenja požara predstavljaju zapuštene parcele i polja preko
kojih se vatra, ako se inicijalno radi o tzv. prizemnom požaru, može proširiti u krošnje
stabala te tako nastaje takozvani visoki požar koji može nanijeti enormne štete
ukoliko ga se ne stavi pod nazor i ugasi. Također. na požarištu je bitno čim prije
izvršiti sanaciju staništa sa ciljem sprječavanja procesa površinske erozije tla te
pedosferu privesti proizvodnosti i plodnosti. Drugim riječima, potrebno je čim prije
uspostaviti biljni pokrov te vratiti mikofloru i mikrofaunu u tlo kako bi se nastavilo
cikličko kruženje hranjiva u tlu, smatra poduzetnik i vlasnik tvrtke Arboring Fran
Poštenjak.
Sam proces erozije tla izrazito je opasan jer se događa spiranje tla. Intenzitet
spiranja ovisi o količini padalina, jačini udara vjetra i generalnoj orografiji terena-
prvenstveno o inklinaciji kada su u pitanju padaline. Lošim izborom sadnog
materijala za pošumljavanje ili lošim izborom vremena za izvođenje radova možemo
anulirati sav trud i sredstva, ako se sadnice koje se posade posuše ili, ako se
bačeno sjeme ispere vodom prilikom prve veće kiše. Također, orografske
karakteristike terena utječu na izbor metode za sanaciju opožarenih površina. Tako
je kod izrazito položenih terena isplativije rasuti sjeme dok kod je kod nagnutihterena potrebno posaditi svako novo stabalce ili grm - skreće pozornost prvi hrvatski
doktor za drveće i vlasnik tvrtke Arboring iz Jastrebarskog.
Podaci brojnih istraživanja pokazuju kako je prilikom sanacije velikih opožarenih
površina potrebno koristiti pionirske vrste, alepski bor Pinus halepensis na prostoru
eumediterana te Pinus nigra crni bor na području submediterana, upravo zbog
njihove sposobnosti brzog razvoja na takvim degradiranim staništima. Međutim, od
neizmjerne je važnosti obaviti na vrijeme i prema propisima struke sve uzgojne
radove koji su potrebni kako bi se izbjeglo stvaranje gorive mase u mladim
sastojinama alepskog bora. Konačno, kada se ostvare uvjeti, izričito je važno izvršiti i
konverziju sa klimatogenim zajednicama područja koje je izgorilo. Na taj način
povećavamo otpornost šuma na požare i potičemo prirodne cikluse obnove šuma
čemu bi trebali težiti te možemo dobiti šume koju su rasle na ovim prostorima davno
prije nego što ih je čovjek svojim aktivnostima u velikoj mjeri uništio.
Ukoliko se radi o relativno maloj površini uz objekt, preporučljiva je sadnja
bjelogoričnih vrsta koje su prisutne na prostorima a otpornije su na zapaljenje i štete
od požara. Također, treba voditi brigu o krajnjim dimenzijama vrste, količini
slobodnog prostora, te značajkama rasta vrste pogotovo korijena i karakteristikama
staništa, ali i o potencijalnim štetnicima koji se mogu njoj javiti.
Tags:
Arboring