Ono što je u Hollywoodu bio John Wayne, a u Francuskoj Jean-Paul Belmondo u Hrvatskoj je
Ivo Gregurević (1952. – 2019.). Bio je rođeni glumac. Glumac koji glumi i kad ne glumi.
Jedinstven u svakom pogledu. Jedinstvena je i opsežna monografija koja izlazi u izdanju Školske
knjige 24. kolovoza u čast toga glumačkoga velikana. Monografija Ivo Gregurević može se
pogledati na listalici te nabaviti u prednarudžbi s popustom od 20 posto u svim knjižarama i web-
shopu izdavača.
Prvo predstavljanje te raskošno opremljene i po mnogočemu posebne knjige održat će se 27.
kolovoza, na dan otvaranja 27. festivala Dani hrvatskog filma Ivo Gregurević u Orašju. U
monografiji su prikazani svi segmenti Gregurevićeve četiri desetljeća duge karijere tijekom koje
je odigrao čak 196 uloga – 36 u kazalištu, 116 na filmu, šest u radiodramama i 38 u televizijskim
serijama.
O njegovim ulogama, doprinosu hrvatskome kazalištu i filmu te osnivanju festivala Dani
hrvatskog filma u Orašju u monografiji znalački pišu akademik Boris Senker, filmolog Daniel
Rafaelić, urednica Dramskog programa Hrvatskog radija Lada Martinac Kralj i novinarka Nada
Koturić. Monografiju je priredio Vedran Mlikota, uredila Miroslava Vučić, a dizajnirao Martin
Peranović.
Osim bogatog izbora fotografija (više od 500), posebnost su ove monografije videoprilozi u
kojima, zahvaljujući QR kôdovima, čitatelji mogu na zaslonima mobitela ili računala pogledati
Ivinu antologijsku predstavu Đuka Begović, isječke iz filmova Kiklop, Čaruga, Josef i Priča iz
Hrvatske te dio legendarnog razgovora Ive Gregurevića i Roberta Knjaza vođenog za potrebe
emisije Svlačionica iz 2000., ističe urednica knjige Miroslava Vučić.
Što zapravo mislimo kad kažemo: »Ivo Gregurević bio je rođeni glumac?« Mislimo prije svega
na to da je imao ono nešto – it, kao što je, najjednostavnije što se može, objasnio američki
povjesničar i teoretičar glume Joseph Roach. To nešto bila je Ivina iznimna scenska uvjerljivost,
objašnjava u monografiji akademik Boris Senker, autor studije Rođen za glumu u kojoj piše o
kazališnim ulogama Ive Gregurevića.
Julio Tapon, Hamlet, Tartuffe, Matamor, Visko Zlodre, Rico Verri, Grbo – bile su to velike Ivine
kazališne glumačke interpretacije, no ipak ni jedan od tih i drugih kazališnih likova nije srastao s
Ivom onako čvrsto i trajno kao lik slavonskog bećara Đuke Begovića. Filmski pandan Đuki
Begoviću je Ivin Čaruga.
Nakon Čaruge Ivo je svojim briljantnim komičnim darom i prštećom erotikom trajno zaposjeo
srebrni ekran kao glavni glumac. I to takav glavni glumac za kojega niste do kraja sigurni je li
pozitivac ili negativac, piše Daniel Rafaelić u svojoj studiji Nevjerojatna uvjerljivost resi baš sve
Ivine uloge, u kojoj ga uspoređuje s Johnom Wayneom i Jeanom-Paulom Belmondom.
„Nikad kopija, uvijek simbol, pravi pravcati velikan hrvatskog filma. Prijateljskog lica koje
prema potrebi postaje dijabolično, vrlo je brzo i sâm postao znak. Vrhunskim filmskim i
televizijskim ostvarenjima te antologijskim ulogama udomaćio se Ivo u gotovo svakoj kući u
kojoj se voli i gleda hrvatski film. Ivo Gregurević bio je i ostao standard i domet”, navodi
Rafaelić u tekstu o Gregurevićevim filmskim i televizijskim ulogama.
Monografija daje uvid u njegove uloge u radiodramama (Lada Martinac Kralj) i u povijest
festivala Dani hrvatskog filma »Ivo Gregurević« koji je stavio malo Orašje na zemljovid
filmskoga svijeta (Nada Koturić). Sadržava i priloge o svim Gregurevićevim kazališnim,
filmskim i televizijskim ulogama. U posebnom poglavlju Sjećanja prijatelja i suradnika
četrdeset četvero Ivinih prijatelja oprostilo se od darovita glumca i voljenog kolege. »Tebe, Ivo,
u svima nama ima«, piše, među inima, Zrinka Cvitešić.
„Zahvaljujući QR kôdu na samome kraju monografije, u kojemu gledamo isječak razgovora
Roberta Knjaza i Ive Gregurevića (Svlačionica, 2000.), sve postaje jasno. I dobro. Dakako, na
Ivin način”, napominje urednica knjige Miroslava Vučić te ističe da je ova monografija „znak
sjećanja svih nas koji Ivu i dalje gledamo, kojima Ivo nedostaje”.
Tags:
Školska Knjiga