Provokativan povijesni roman o Foški, i svetici i bludnici

Hrvatska književnost nema puno glavnih junakinja bludnica, slobodoumnih rasnih ljepotica strasno predanih tjelesnim užitcima. Jednu od takvih nesvakidašnjih žena predstavlja nam književnik i sudac Nenad Šepić (1943. – 2021.) u posmrtno objavljenom romanu Foška u izdanju Školske knjige. Taj višeslojan i provokativan povijesni roman ženskog lika s fantastičnim, religijskim, grotesknim i parodijskim elementima vrhunac je Šepićeva književna opusa; dostupan je u knjižarama i webshopu Školske knjige. Središnje mjesto u romanu koji preispituje tradicionalne ideje patrijarhalnog društva pripada Foški, kćeri razbojnika Zoppe, jednoga od bogatijih moćnika u vrijeme Mletačke Republike, i kurtizane Magdalene. Foška, nekonvencionalna i samosvojna mlada žena, prepuna neobuzdanog erosa i željna neovisnosti i slobode, napušta sina, obitelj, bližnje… tragajući, pod svaku cijenu, za granicama vlastitoga spolnog i rodnog identiteta. Njezine ljubavne zanose, bjegove i povratke motri „duhovnim očimaˮ Josip Grižanić, Božji sljedbenik, vrstan iluminator i slikar koji je u mašti slikao Fošku posve nagu i putenu i prije nego što ju je vidio na svadbi svojega razmetnog brata. Čita joj misli i sumanuto gradi crkvu sv. Foške, mučenice iz 3. stoljeća, posve nesvakidašnju i neuobičajenu... Nenada Šepića i u romanu Foška privlače udaljene povijesne priče i njihova moguća aktualizacija. Kao što je trodijelna političko-filozofska alegorija Prosječnikova čest nastala pod utjecajima Roberta Musila i Hermanna Hessea, a povijesni fantastični roman Jakovljica nadahnut sudbinama branitelja iz Domovinskoga rata koje se zrcale u uskočkim ratovima u Istri 12. i 13. stoljeća, tako je i narativni tijek Foške vezan za stoljećima udaljenu legendu o gradnji istarske crkve sv. Foške, smještene na osami, u polju, na putu od Peroja prema Golubovu. Problematizira se u njoj odnos vjerskoga naprama svjetovnome, tjelesnosti prema duhovnosti... „U Foški je Nenad Šepić sublimirao većinu osobina već opisanih u hrvatskoj prozi, odmaknuo se od njih snažnim tematiziranjem kategorije spolne žudnje u kojoj aktersku poziciju drži tip žene ljubavnice. Njezinu genitalnu, uživalačku moć konzervativna je zajednica nastojala pokoriti kako bi Ona, Žena, postala zajednici podnošljiva. Tjelesno emancipirana žena, kao što je bila Foška, u društvenoj praksi ruralnoga izlaz pronalazi u većim urbanim prostorima, nastoji ona u njima prekoračiti granice ženskoga prirodnog određenja preoblikujući se u Androgynu, kozmopolitsku nadženuˮ, ističe Helena Sablić Tomić u pogovoru naslovljenom Foška, i svetica, i bludnica. Romanom Foška Školska knjiga otvara novu biblioteku Hrvatski pisci koju je pod vodstvom kreativne direktorice Ane Marije Žužul i art-direktorice Tee Pavić dizajnirao jedan od najboljih hrvatskih dizajnera mlađe generacije Vanja Perković. Prema riječima dugogodišnje urednice književnosti u Školskoj knjizi Miroslave Vučić, pod nazivom Hrvatski pisci ne krije se biblioteka jedne generacije pisaca ni jedne poetike, već „uvirno mjesto u kojem se zrcali najbolja prozna produkcija začeta u hrvatskome jeziku danas i ovdjeˮ. „Ako je izabranim djelima hrvatskih proznih klasika (Marija Jurić Zagorka, Ranko Marinković i Ivo Andrić) pandan pjesnička biblioteka Kolajna, koja objavljuje pjesničke klasike čiji je opus završen (Tin Ujević, A. B. Šimić, S. S. Kranjčević, Dragutin Tadijanović, Nikola Milićević, Josip Pupačić), onda je pjesničkoj biblioteci Rukovet, koja osluškuje sadašnji trenutak u hrvatskoj poeziji (Luko Paljetak, Ivan Golub, Petar Gudelj, Tonko Maroević, Enes Kišević), pandan upravo biblioteka Hrvatski pisci.ˮ Prema dobrim nakladničkim navadama svaka knjiga iz biblioteke Hrvatski pisci bit će opremljena pogovorom vodećih kroatista i iscrpnom biobibliografijom pisca, dodala je urednica Vučić te istaknula da će do jeseni biti objavljeni romani Dux Chroatorum Hrvoja Hitreca i Priča o Gradu Veljka Barbierija.