Uvjeti u kojima žive djeca na drugom kraju svijeta, u Tanzaniji, u Venezueli, na Kubi, za nas
nezamislivi, ali oni žive, nasmijani i radosni, rijetko pokazujući tugu. Mnogi su više od hrane i
vode, koja im je prijeko potrebna, često se pokaže gladni pažnje i zagrljaja. Ali i ova djeca,
unatoč svemu vesele se životu, igri i druženjima, uživajući u svom djetinjstvu jedino kako
znaju - skromno.
Ovih nekoliko rečenica zaokružuje priče djece iz misija Udruge Zdenac koja već gotovo 20
godina čini karitativna djela milosrđa u korist najugroženijih u zajednici i svijetu. Neki od
ciljeva koje Udruga Zdenac postojano ispunjava već godinama su podupirati, educirati i
organizirati volontere za rad s ugroženim kategorijama stanovništva od brige za starije i
nemoćne osobe, osobe s posebnim potrebama, kao i samohrane roditelje i djecu bez
roditelja kroz druženja, psihološku i praktičnu pomoć, kao i financijska potporu.
Susrećući se djecom u misijama ovdje u Hrvatskoj i svijetu, brojni volonteri jednoglasno se
slažu - djeca su zdenac radosti i izvor veselja. Kroz program kumstva i brojni Hrvati
godinama daju svoj financijski doprinos djeci u misijama čineći djelo milosrđa koje
svakodnevicu ove djece čini ljepšom, a budućnost svjetlijom.
„Mama Marlid često nam priča o dobrim ljudima iz Hrvatske koji šalju novac da mi imamo što
jesti, da imamo sapuna, vode, majice, lopte, bojice. Svaki dan se molimo Bogu za njih da
nam uvijek šalju te stvari. Ja želim biti kao oni. Kad budem veliki ići ću u Hrvatsku da ih
zagrlim i da im kažem: HVALA, HVALA, HVALA dobri ljudi. Sada sam sretan. Vi ste
promijenili moj život.“ na prisutnost Udruge Zdenac u svom životu i životu njegove obitelji
komentirao je dječak Antonio (9) iz Zdenčevog centra u Pampataru na otoku Margarita
(Venezuela).
Priča koja zaista inspirira je i ona djevojke Anna Ngwale iz Tanzanije, koja je kako kaže,
ispunila svoj životni san postavši učiteljica. Naime još od malena Anna sanja o tome da
podučava druge. Nakon godina školovanja, koja joj je omogućio Zdenac, Anna je ostvarila
svoj cilj i završila školu za učiteljicu. Odrastajući u mračnoj sobici, u neimaštini i ostavljena od
roditelja, Anna je živjela s bakom i vrlo često boravila je u misiji Zdenca, sudjelujući u
aktivnostima za djecu, a danas i pomažući s prijevodom, logistikom i poučavanjem u misiji u
Tanzaniji.
Danas Anna živi u kući Udruge Zdenac u Dugom Selu gdje je došla na jednogodišnje učenje
hrvatskoj jezika i kulture. Ono u čemu najviše uživa, kaže je u srdačnosti Hrvata, kao i u
našoj hrani. Ipak veseli se i povratku svojoj baki i prijateljima u Tanzaniji, želeći sada još više
doprinositi misiji Zdenca u Tanzaniji, pomažući djeci i volonterima.
Obilazeći Misije jedan zaključak obuhvaća sva iskustva i nove spoznaje, a taj je da je dječji
osmijeh najvrijedniji poklon i zdenac radosti koji ispunja sve one koji su oko njega. Okupimo
se zajedno oko tog zdenca.
Tags:
Udruga Zdenac