Josip Novaković jedan je od najcjenjenijih i najistaknutijih hrvatskih književnika sa stranom adresom. Novaković je za svoj rad primio niz nagrada. Dobitnik je Whitingove nagrade za pisce, Guggenheimove stipendije, dvije stipendije Nacionalnog fonda za umjetnost, nagradu fondacije Ingram Merrill te Američke knjiške nagrade fondacije Before Columbus. Triput je bio dobitnik nagrade Pushcart i nagrade O.Henry. Kritika je složna da je Novaković jedan od najboljih pisaca kratkih priča.
Najnovija zbirka priča „Ljudi“ Josipa Novakovića donosi portrete njegovih poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade. Najnoviju zbirku priča na hrvatski je preveo Saša Drach.
Novaković nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati zanimljivi.
Novakovićev stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost.
Knjiga nudi 40 portreta, od likova iz piščeva djetinjstva u Daruvaru, preko studija prvo u Novom Sadu, pa onda i u Americi i dalje, gotovo po cijelome svijetu, koji je proputovao uzduž i poprijeko. Tu su i Rusi i Marokanci, i Amerikanci i Kanađani, i Srbi i Hrvati, Islanđani, Talijani i Masai, pisci i fotografi, kauboji, profesori i vozači taksija, filozofi, astrofizičari i neznanci. Šarolika i zabavna, sjajno opisana galerija likova.