Jedanaestogodišnji Mislav provodi praznike na selu kod djeda i bake. Već prvog dana upozna grupu vršnjaka i brzo se sprijatelji s njima. Najviše se zbliži s Mijom, iako ga ona u početku zbunjuje jer potpuno odudara od stereotipnih očekivanja. Mija vatreno obožava nogomet i natprosječno je darovita nogometašica. Njezina obitelj to uglavnom tolerira kao prolazni hir, očekujući „da se opameti i prestane s glupostima, te se počne ponašati kao pristojna djevojčica“. Podržava ju jedino osebujna baka Vera, slikarica koja povučeno živi u Lepoj Vesi, tihom i zabačenom zagorskom selu. Za ljetnih mjeseci Mija redovito biciklom odlazi baki Veri, pa će jednom prilikom na biciklistički izlet povesti i Mislava. Njega će očarati bakin atelje, kao i njezine priče o slavnim slikarima. Tako će Mislav saznati da baka Vera ima originalnu Mondrianovu sliku…
„Već nekim dosadašnjim svojim djelima (primjerice Anđeo plišanih igračaka, Putovanje u mjestu, Gospodar šećera) Nada Mihaljević je pokazala da joj je jako važno
u knjigama uspostaviti mostove između različitih generacija: roditelja i djece, djedova i baka s djecom i mladima. Posebno je zanimaju obiteljski odnosi i njihov boljitak, razumijevanje djece koja su po nečemu drugačija i posebna. Isticanje njihovih dobrih karakternih i intelektualnih osobina ponekad je postignuto na vrlo neobične načine. Dijete koje ima oblik autističnog poremećaja može pomoći odraslima i drugoj djeci da vide sebe u boljem svjetlu; mladić u bijegu od kuće sretne bakicu koja će mu pokazati da se situacija može sagledati iz iznenađujućih perspektiva. U knjizi koju imate u rukama Nada Mihaljević nastavlja ovu vrlo zanimljivu misiju.“ Diana Zalar.