U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u
divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Tragičnost
događaja slama dio Waclawove srži i on se nevoljko otpravlja na kopno. Putovanje s
jednim ciljem – posjetiti prijateljevu obitelj – brzo postaje nepredvidivo i dugo, a
mjesta, ljudi i prizori koje zatječe u njemu bude sjećanja na minule dane, kojima ne
uspijeva pobjeći. I dok prolazi Europom, tražeći što se pronaći ne može – od
Mađarske, preko Italije i Alpa, sve do rudarskog naselja u Njemačkoj gdje je odrastao
– prošlost polako širi napukline u sadašnjosti. Uspomene su kao narod nemiran,
uviđa, neprestano u pokretu, koji ne može nikamo stići.
Romaneskni debi njemačke pjesnikinje Anje Kampmann gustom, istaknutom
liričnošću još jednom potvrđuje poetsku moć jezika da oblikuje raskošne slojeve
teksta, koji će svakog čitatelja odvesti na drugačija mjesta. Riječ je o svojevrsnom
romanu ceste, o teškim uvjetima rada na moru u suvremenosti i o preispitivanju
životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti. Ne iznenađuje što je Kampmann za
roman primila priznanja i pohvale i izvan domovine, te ušla u samo finale nagrade
„National Book Award 2020“ u SAD-u, kao autorica jednog od najboljih romana
prevedenih na engleski jezik.