Od 2019. godine se drugog četvrtka u travnju diljem EU obilježava Dan djevojaka i žena u IT-
u. Ova inicijativa nastala je nakon što su 27 država članica EU i Norveška 9. travnja 2019.
potpisale Deklaraciju o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu kojom su se obvezale
poticati aktivnu i važnu ulogu žena u digitalnom društvu te doprinijeti postizanju
ravnopravnosti spolova u području IT-a kroz suradnju s javnim i privatnim sektorom te
civilnim društvom. Hrvatska je deklaraciju potpisala 15. svibnja iste godine. Proučili smo
stoga kakva je situacija kod nas po pitanju žena i ICT branši.
Recentne brojke idu u prilog tvrdnji da je IT industrija i dalje dominantno muška. Prema
podacima hrvatskog Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, u ICT sektoru
(informacijska i komunikacijska tehnologija) u Hrvatskoj svaka je sedma zaposlenica žena, a
u Europskoj uniji svaka šesta. Točnije, žene čine tek nešto više od 14 posto zaposlenih u
domaćem IKT sektoru (u EU je to 17 posto). Jedan od problema zasigurno je u tome što se
relativno malen broj djevojaka nakon srednje škole odlučuje za nastavak školovanja u STEM
područjima, iako naše sugovornice primjećuju da i tu ima pomaka.
Naime, u Serengetiju, jednoj od vodećih developerskih kompanija u Hrvatskoj, u kojoj radi
čak gotovo 50 žena od ukupno dvjestotinjak zaposlenih, razgovarali smo s njih četiri čije
priče i iskustvo možda potaknu nove generacije djevojaka da svoje buduće poslovne izazove
potraže upravo u ovoj brzorastućoj grani. Ivu, Malinu, Nikolinu i Ninu struka usko veže za
ovo područje, a niti jedna od njih nije dvojila oko svog budućeg zanimanja. I dok Malina radi
u marketingu Serengetija, ostale tri kolegice su developerke. I svim djevojkama bi toplo
preporučile ovaj poziv. Sve se slažu u tome da su na svom poslu u potpunosti ravnopravne s
muškim kolegama te da je posao veoma dinamičan, kreativan i pun izazova.Iva Živković je Mid software developerka, radi na internoj aplikaciji i pasionirana je
gamerica. Cijeli život je okružena računalima i tehnologijom pa ju je sve logično vuklo u tom
smjeru. I njena ponosna baka danas se svima hvali unukom inženjerkom. Serengeti joj je
preporučio kolega s faksa, Veleučilišta u Bjelovaru, uvjeren da bi se odlično uklopila. I nije
pogriješio.
„Došla sam na stručnu praksu i bila jedina žena u bjelovarskom uredu među oko 20 muških
kolega. Odmah sam se osjećala jednaka svima jer u developerskom svijetu nije bitno kojeg si
spola, nego kako radiš“, priča Iva. Iako više nije jedina žena u uredu, neke stare podjele su
ostale pa tako u uredu postoji toalet za muške i Ivin toalet.
Kaže da joj kolege nikad nisu popuštale. „Upravo suprotno. Mada mislim da sam se ponekad
čak morala i više dokazivati baš zato što je ovo predominantno 'muški posao' i znala sam
osjetiti određeni jaz. Ponekad je neminovno naletjeti na takve pojedince. Postoje određeni
stereotipi oko muških i ženskih poslova, ali i to se pomalo mijenja. Ironično je zapravo to što
2
je jedna od prvih developera bila upravo žena. Predrasude me potiču da budem bolja verzija
sebe, a trudila sam se uvijek to biti i na fakultetu. Fokusirana sam na krajnji cilj i uspjeh i
volim svoj posao. Motiviraju me dobri međuljudski odnosi, dobar tim, komunikacija s
klijentom, volim pomagati i raditi s ljudima.“ Smatra da je Hrvatska dosad učinila dosta velik
iskorak po pitanju žena u IT industriji te bi svim mladim ženama definitivno preporučila ovaj
posao.Nikolina Bukovec također je Mid software developerica, sa specijalizacijom za Java
development. Raditi je počela još za vrijeme studija na Fakultetu organizacije i informatike u
Varaždinu, kada se rodila ljubav prema java developmentu. Iako je dobila priliku biti
demonstrator, odlučila se za zaokret: „Javila sam se na natječaj u Serengetiju jer nisam bila
zadovoljna u jednoj manjoj tvrtki u kojoj sam prije radila. Radilo se samo na domaćim
projektima, činilo mi se kao da stojim na mjestu, jednostavno nisam imala prostora za
napredak. Serengeti mi je 'sjeo' iz prve, dobio me je već na opuštenom intervjuu. Sada znam
da napredujem, konstantno učim i usvajam nove prakse“.
Nikolina radi u miješanom timu i ne primjećuje neke razlike u odnosu prema ženama,
dapače tretirana je jednako kao njeni muški kolege, a i kao developer se osjeća
ravnopravno, što nije bio slučaj u tvrtki u kojoj je prije radila. „Često su mi kolege u bivšoj
tvrtki govorili 'nemoj ti to raditi'. U Serengetiju smo svi ravnopravni. Doduše, ponekad imam
osjećaj da se klijentima ipak moram malo više dokazivati. No, drago mi je što se sve više žena
odlučuje za ovu struku i čini mi se da njihov broj na srodnim fakultetima ipak raste. Svakako
bih svim mladim ženama preporučila posao u struci, ne samo zbog dobrih primanja i lakog
dolaska do zaposlenja. Ovo je uistinu veliko područje koje nudi puno mogućnosti i
specijalizacija i ako želite učiti, napredovati i pritom raditi u dinamičnoj industriji, izbor je vrlo
jasan“. Smatra da industriji treba još više žena jer joj se čini da im prezentacije i socijalne
vještine ipak bolje leže nego muškarcima. „Osim toga, zabavnije je ako je tim miješani!“,
zaključuje Nikolina.Nina Marić, Senior software developerka, poput Ive, također rastura u gamingu. Ovu veliku
ljubiteljicu matematike i fizike, znatiželja je dovela do studija automatike na splitskom FESB-
u, a potom i na usavršavanje u programiranju. „Oduvijek sam voljela videoigre koje nastaju
u sličnim okruženjima kao softveri, stoga programiranje vidim kao ekstenziju vlastitih
interesa i hobija. A i lijepo je biti u branši koja je tražena, u kojoj nema problema s
pronalaskom posla i koja je fleksibilnija od mnogih drugih. Zato bih ovo divno zanimanje
preporučila svima.Također, Serengeti nudi rad u većim timovima i samim time priliku za
daljnji razvoj. Tu je ugodna radna atmosfera, a kolege su voljni pomagati“, naglašava Nina.
Nina najviše komunicira s kolegama u Los Angelesu
Ninina su iskustva uglavnom pozitivna te je od svojih muških kolega od samih početaka
dobivala isključivo podršku: „Nikada se nisam osjećala niti povlašteno, niti manje vrijednom.
Kolege su mi uvijek pružali podršku i dizali samopouzdanje, a to može biti izrazito važno kada
krenete u nešto s 30 i nešto godina, kao ja. Uvijek sam se vodila mišlju da moram biti
najbolja jer ako budem loša, bit ću 'loša jer sam žensko'. Smatram da žene imaju neke
osobine koje su itekako važne za rad u developmentu, a to je određena razina pedantnosti –
dakle, kod mora biti uredan ili neće biti funkcionalan. Tu je naravno i organiziranost koja
3
itekako pomaže u organizaciji vremena i boljem obavljanju posla te takozvane 'soft skills' -
žene imaju tu sposobnost da 'omekšaju' situaciju kada treba“.
Svjesna je da je ženskih developera manje, no raduje je što se ta brojka sve više povećava,
što je primijetila i za vrijeme studija. Nina je bila dio tima koji je razvio Serengetijev prvi
vlastiti proizvod – FIYU, a trenutačno je intenzivno na liniji s kolegama iz Los Angelesa s
kojima radi na novom projektu.
Magistra računarstva Malina Krišto u slobodno vrijeme piše knjigu - fantasy trilogiju. Počela
je nakon studija na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike u Mostaru i upravo
završava treći dio. Malinino radno mjesto je u marketingu.
„Na zadnjoj godini fakulteta počela sam honorarno raditi u jednoj IT tvrtki, u odjelu prodaje i
marketinga. Iako je inicijalni plan bio usmjeravanje prema software developmentu, 10
godina kasnije i dalje sam u marketingu. Ljudi se svaki put iznenade kada im kažem što sam
po struci i što trenutačno radim jer im nije jasno zašto marketing, kada je software developer
vjerojatno najtraženije zanimanje današnjice. Pisanje koda je zanimljivo, izazovno i ima svoju
dozu kreativnosti, ali paragrafi teksta koji čine blog post, kratku priču ili članak su nešto od
čega nisam htjela odustati. Obrazovanje mi je svakako donijelo određene prednosti, jer iako
ih ne primjenjuješ, već posjeduješ određena znanja o developmentu, upoznat si s osnovama
nekih metodologija i, u najmanju ruku, u stanju si kodirati custom newsletter template“,
priča nam Malina.Digitalni marketing za nju predstavlja savršen spoj kreativnosti i analitike, a u Serengetiju joj
se najviše sviđa sloboda i nepostojanje micromanagementa: „Često se može čuti 'Marketing
is great because everyone has advice on how to do your job better'. Kada radiš na poziciji
koja zahtjeva kreativnost, puno testiranja u svrhu pronalaska detalja koji najbolje rezoniraju
s ciljanom publikom, najboljih alata, kanala i načina dosezanja korisnika, stvari koje ti nikako
ne trebaju su micromanagement i donošenje odluka koje nisu temeljene na podacima od
strane nadređenih koji nisu povezani s marketingom“. Najdraži dio posla joj je kada u
najmanje očekivanom trenutku dobije ideju za sljedeću kampanju. „Dinamika promjena u
svakom aspektu digitalnog marketinga je intenzivna. Svako toliko se pojavi novi update
nekog algoritma kojeg treba pravovremeno ispratiti jer u suprotnom rezultati padaju. Novi
kanali, nove mogućnosti oglašavanja, praćenja i analize. Sve to čini ovaj posao izazovnim i
zanimljivim“, zaključuje Malina.