Usprkos europskoj energetskoj krizi, može li 2023. donijeti više povjerenja ulagača u energetske dionice?

Povjerenje ulagača u energetske dionice, posebno u Europi, ove bi se godine moglo povećati ako se energetska kriza pokaže manje ozbiljnom nego što se isprva očekivalo. No, važno je napomenuti da je energetsko tržište dinamično i podložno raznim rizicima i neizvjesnostima. Sve velike europske naftne kompanije trguju s diskontom u odnosu na najveće američke energetske kompanije. Razlika se može pripisati činjenici da su američki operateri povijesno bili više orijentirani na dioničare i za njih su ostvarivali bolje rezultate, kao i tome da je poriv za ESG-om često bio jači u Europi i ulagači nisu uvijek davali prednost zaradi te da su velike američke naftne kompanije usredotočene su na istraživanje i proizvodnju nafte i plina te se ne diverzificiraju u sve poslove zbog energetske tranzicije. Međutim, energetska je tranzicija nevjerojatno uzbudljiv fenomen koji otvara nove mogućnosti, uključujući i obnovljive i fosilne izvore, a energetske dionice mogle bi ponovno prednjačiti u 2023. s obzirom na to da ih prate najbolje prognoze kad je riječ o prodaji i zaradi. Cijene prirodnog plina sada se čine relativno blagima zbog blage zime u Europi, ali naglašavaju činjenicu da SAD više ne podupire cijene sirove nafte prihodima iz strateških naftnih rezervi. Stoga je vrijeme da sezonska potražnja počne dizati cijene sirove nafte. Prošlogodišnji energetski efekt, potaknut visokim cijenama nafte i prirodnog plina usred poremećaja u opskrbi i snažnog oporavka potražnje, trebao bi se nastaviti razvijati. Svijet ponovno otkriva važnost fosilnih goriva dok se G7 nastoji odvojiti od ruskih energenata. Baš kao što je dolar dominirao na robnim tržištima 2022., očekuje se da će se ona oblikovati 2023. zbog nedovoljnog ulaganja i nastavka superciklusa iz listopada 2020. Međutim, spot cijene vratile su se gotovo na razine iz 2021. zbog financijskog razduživanja i smanjenja fizičkih zaliha (oboje oblici kratkoročnog nedovoljnog ulaganja), a sve to izvršilo je pritisak na cijene energije od listopada. Na robnim je tržištima brz porast cijene kapitala smanjio poticaje za držanje materijalnih zaliha ili dioničkih rizika, iskrivljujući određivanje cijena jer financijska tržišta reagiraju brže nego realna ekonomija. Ipak, i nakon posljednje rasprodaje cijene ostaju visoke. Prije dvije godine činilo se malo vjerojatnim da će nafta poskupjeti toliko da prijeđe granicu od 80 dolara po barelu jer je najveći potrošač robe i uvoznik nafte prestao raditi zbog koronavirusa, Europa je bila u recesiji, a SAD je zabilježio najbrži porast stope u povijesti. To ukazuje na ozbiljne neravnoteže na tim tržištima budući da ograničena ponuda održava cijene visokima unatoč kratkoročnim zabrinutostima za rast. Počevši od nafte, u drugom tromjesečju 2023. očekuje se nastavak nestabilnosti proizvodnje izvan OPEC-a i izvan SAD-a s obzirom na to da će ruska proizvodnja vjerojatno dodatno oslabiti zbognesuglasica o preusmjeravanju i gubitku stranih tehnologija i ulaganja dok će se dubokovodna i konvencionalna proizvodnja dugog ciklusa suočiti sa strmim padom zbog urušavanja kapitalnih izdataka za održavanje. Stoga samo proizvodnja škriljevca u SAD-u i GCC-u ostaje pokretač rasta ponude nafte u doglednoj budućnosti, iako se i ona suočava s ozbiljnim preprekama, kako zbog pristupa financiranju tako i zbog geološkog starenja. To sugerira da će opskrba naftom u 2023., uz rast potražnje od 2 milijuna barela dnevno (Mdb), teško dosegnuti 1,1 milijun barela dnevno, stvarajući još jedan manjak na tržištima nafte, a podupirući važnost razvoja novih polja ili povećanja proizvodnje.